Neustrašivi pogledi

Dobrodošli na moj blog

17.05.2014.

Every night in my dream, I see you, I feel you ^.^

Zaista je teško prestati misliti. Prestati voljeti. Prestati sanjati. Prestati vjerovati. Prestati sve radnje koje idu u prazno, koje nemaju nikakvog cilja. Priznajem jedno vrijeme mi je toliko lahko bilo da se nije ni jedan jedini momenat nije potrošio na tebe. Valjda je to neka rutina 'zaboravljanja'. Da sa lahkoćom odeš a još lakše se vratiš. Da te osjetim tu kraj sebe. Da osjetim tvoj dodir i naježim se. Onda shvatim da je to bio samo vjetar. Hladan vjetar koji me probudio dok sam spavajući nepomično pod vedrim nebom potrošila vrijeme na tebe. Otvorih oči i shvati koji sam debil u svemu tome. Sanjam tebe, osjetim te. Osjetim onaj nepoznati osjećaj koji je ostao ondje gdje smo se rastali i nikad se više nije pojavio, a ni ti s njim. Ali dođe dio njega u moje grudi pa zadrhtim. Baš kao ti kad ti je hladno. Potrošim sve riječi šuteći. Nemam ti puno toga za reći. Zapravo nemam ti ništa za reći. I da imam znam da imam. Ne znam više ništa. Šest mjeseci mi je bilo crazy, ali ovih neki šest dana živim isto kao da nisam među živima. Pitam se sad zašto uopšte pišem ovo kada znam da nećeš pročitati? Valjda se ovim riječima duša olakšava, plače tišinom, piše naše poglavlje svijećom zaborava, piše o onome ko smo bili, ko smo sad i ko ćemo biti nekad. Bili smo niko i ništa, i sad smo isto to, i ostaćemo to. Ali u tvojim očima. Even I can't see u, feel u in live. Every night in my dream i see u, i feel u. That is how i know u. And: 'You exists now, only in my memory!'

12.05.2014.

Da, to je moj život ! :$

Stojim tu. U trenutku neodređenog momenta, na mjestu neodređenog prostora. Zaglavljena između ovog realističkog života i tamo nekog drugog nepostojećeg. Tamo gdje vlada neka neman zvana Prošlost. Gdje je vrijeme stalo još prije prošlosti. Gdje je prošlost zaboravljena u prošlosti. Gdje je prošlost u budućnosti samo prošlost. A u sadašnjosti prošlosti nema. Gdje vlada klima sa povoljnim klimatskim faktorima. Klima koja nastaje kada zatvoriš oči ili budan sanjaš. Tamo gdje se klima zove Ti. Klima koja govori i opisuje Prošlost. Neman koja me zgazila u prošlosti. Tamo gdje gospođa Ljubav vodi glavnu poliku o osmijehu a gospodin Osmijeh vodi evidenciju o broju zaljubljenih minuta u prošlosti. Mjesto u kome je Prometnost glavi promet nepotrebnih stvari a Glupost i Razmišljanje glavi produkteri potrebnih stvari za svu glupost realnog svijeta. A tu je i potrošač vremenskog prostora koji se ne plaća plaćanjem već se naplaćuje izdangubljnim trenucima razmišljanja. Gdje se parking ne naplaćuje sitnišem iz džepa već brojem gluposti koje se urade. To mjesto je preskupo za bogate ljude. U mom svijetu nema novca. U tom svijetu postoji gospođica Duša i njen nevjereni nevjernik Srce. Na mom nebu ne sija samo jedn sunčeko već sija tisuće zlatnih sunaca od srebra. Ne zrače sunčave zrake već isijavaju lijek za uništena srca. Ljepilo koje lijepi sve vrste rupetina od riječi. Jednostavno moj svijet je mjesto u kojem ako se pronađeš nisi dobrodošao!

11.05.2014.

...ali samo u prošlosti...

Sjetim te se. Ponekad. Onako iz sadašnjosti bacim pogled u daljinu. U prošlost. Tvoju, našu prošlost. Razmišljam o tome kako bi bilo da smo ovako napravili, da sam onako postupala, da si onako reagovao...da...da. Da se vratim tamo na raskrsnicu gdje smo stali, ne bih voljela. Previše bi bilo za oboje boli, previše bi jednostavno bilo svega. Kad, kad i poželim da te vidim. Onako kao prije. Nasmijanog, umornog, nenaspavanog...ma kakvog god, samo da te vidim. Iako znam koliki je rizik svega toga, bacam kokcu iz ruke ne bi li okrenula na tvoj broj. Riskiram i ovo malo što mi je preostalo. Previše tog, kao što drugi kažu, pa i ti, vremena je prošlo. Ali meni je to bilo neznatno kad, kada sam ti čula glas. Sve nedaće koje sam prošla ostale su iza mene u tom momentu. Brojni padovi. Ostali su. U prošlosti. I jednostavno mi nije ništa drugo nije bilo važno osim tebe. Osim tebe, jedini moj. Šaku pjesama i pisama sam skupila za tebe. Ali svejedno, koliko god da ih ima, nikad ih pročitati nećeš. S vremena na vrijeme me tako jako zaboli. Zabole me mnoge stvari, ali ne kao prije. Kao u prošlosti. Opet taj neki pojam vremena se javlja u mom životu. Ali opet je nebitan. Vrijeme je za neupućene budale. Vrijeme s moje perspektive ovako izgleda: prije, sad i ono što će biti. I samo to. Stanem u prošlost, bacim se u njeno naručje, baš kao i sada, i ti si tamo, svo to vrijeme. I prije i sad i poslije. Ali samo u prošlosti.


<< 05/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031